Učenici 4. b i 4. c razreda koji idu na izbornu nastavu geografije i fizike u četvrtak, 10. listopada, teleskopom su promatrali Sunčev disk i pojavu Sunčevih pjega.
Prvi zadatak bio je istražiti teleskop i ponoviti usvojene odgojno-obrazovne ishode iz fizike i geografije. Nadalje, promatrati Sunčev disk i pojavu Sunčevih pjega te zapisati svoja opažanja.
Teleskop je mjerni instrument za astronomsko promatranje i proučavanje elektromagnetskoga zračenja dalekih nebeskih tijela, često opremljen dodatnim instrumentima kao što su fotometar, interferometar i spektroskop. Prema području elektromagnetskih valova naziva se optički teleskop, radio teleskop, rendgenski teleskop, gama teleskop, teleskop za infracrveno zračenje, teleskop za ultraljubičasto zračenje i drugi.
Zadaća je teleskopa da predmete koje zbog velike daljine vidimo pod malim vidnim kutom prikažu u velikom vidnom kutu. Oni se dijele na refraktore i reflektore. Refraktori se sastoje samo od optičkih leća na kojima se zrake svjetlosti lome, Reflektori imaju konkavna (udubljena) zrcala na kojima se svjetlost reflektira (odbija).
Galileo Galilei, iako nije izumitelj prvog teleskopa, unaprijedio mu je optičku konstrukciju 1609. te ga je među prvima upotrijebio u astronomiji. Galileovi teleskopi imali su promjer leće od 2 do 3 centimetra i povećanje između 15x i 20x, ali vrlo usko vidno polje. Već početkom 1610. njime je napravio velika otkrića. Utvrdio je da na Mjesecu postoje planine te da planet Venera pokazuje faze kao Mjesec. Uočio je pjege na Suncu i pomoću njih izmjerio vrijeme njegove vrtnje (rotacije). Otkrio je četiri najveća Jupiterova mjeseca (Galilejanski mjeseci), a prvi je razlučio Mliječnu stazu kao mnoštvo zvijezda.
Newton je 1668. napravio prvi teleskop sa zrcalom. Takav tip teleskopa i u današnje vrijeme nosi njegovo ime – Newtonov reflektor. Newtonovi reflektori nemaju optičku pogrešku kromatske aberacije, ali je reflektivnost tadašnjih zrcala bila vrlo malena – svega 50-60% svjetlosti bi nakon refleksije od primarnog zrcala dolazilo do okulara. Reflektori su tek u 19. stoljeću dobili srebrne premaze na zrcalima, a početkom 20. stoljeća počinju se raditi prva aluminizirana zrcala. Prvi radio teleskop pušten je u rad 1937.
Sunčev disk vidljiva je površina Sunca, koja nam izgleda kao svijetla okrugla ploha kada gledamo prema njemu. To je zapravo fotosfera, najniži sloj Sunčeve atmosfere, odakle dolazi većina Sunčevog svjetla koje vidimo.
Sunčeve pjege tamnija su područja na Sunčevom disku koja su hladnija od okolnih dijelova fotosfere. Te pjege nastaju zbog snažnih magnetskih polja koja sprečavaju prijenos topline iz unutrašnjosti Sunca prema van. Sunčeve pjege nisu uvijek prisutne, njihova pojava i brojnost usklađene su sa Sunčevim ciklusom. Razdoblje u kojemu su Sunčeve pjege najbrojnije naziva se solarni maksimum.
Trenutno smo u 25. Sunčevom ciklusu od 1755. godine (kada je počelo opsežno mjerenje), a on se bliži svome maksimumu pa su se navedene solarne pojave jasno vidjele.
Učenici su ostvarili dobru komunikaciju jedni s drugima, samostalno su tražili nove informacije iz različitih izvora te ih uspješno primijenili pri rješavanju problema.
Mirta Lulić, prof. i Zvonimir Bušić, prof.
